1923 - 1940
Povijest Vaterpolskog kluba Jug se počela pisati daleke 1923. godine, nakon što je pri novoosnovanom sportskom društvu JUG utemeljena vaterpolo sekcija. Zaslužan za to je, prije svega Rudi Reš poznati plivač i vaterpolist sa Sušaka, uz pomoć Pera Kolića i Tonča Nardellia.
U to vrijeme bila su već na kupalištu Danče organizirana natjecanja u plivanju i igranje loptom, a dubrovački mladići su pokazali zainteresiranost za plivanje i vaterpolo igru. Međutim, kako se u moru, na kupalištu zimi nije moglo igrati, na pravi početak trebalo se još malo pričekati.
Jug se rodio, trenirao i rastao na Dančama, prekrasnoj uvali ispod gradskog parka Gradac, ali je svoja športska dostignuća, snagu i vrijednost od osnutka pa do 1961. godine kada je otvoren bazen u Gružu, pokazivao i dokazivao u Portu (Gradskoj luci).
Početak vaterpolo igre zbio se 28. lipnja 1924. godine, na porporeli, gdje su se sastale momčadi Juga i Penatura. Rezultat je bio 3:0 za Jug, za koji su nastupili Drobnić, Merlo, Zakarija, Reš, Lošilo, Depolo i Brajida, koji je dao sva tri gola. Već sljedeće, 1925. godine, u svom prvom nastupu na državnom prvenstvu igranom u Splitu, Jug osvaja prvi naslov državnog prvaka. Gruška riva bila je mala za primiti sve Dubrovčane koji su došli skupa sa jugašima proslaviti prvi naslov prvaka u povijesti dubrovačkog sporta.
Prvi naslov prvaka države Jug osvaja u sastavu: Dinko Fabris, Ante Zakarija, Marko Dabrović, Rudi Reš, Ivica Dabrović, Zdenko Šapro, Mirko Brajda. Od tada do danas, iako u znatno lošijim uvjetima od svojih konkurenata, oslanjajući se prije svega na igrače ponikle u vlastitoj sredini, Jug je nizao uspjehe. Pune 33 godine, što je raritet u hrvatskom sportu, od 1924. godine, Jug nije izgubio na svom terenu. Ukupno je 14 puta proslavio naslov državnog prvaka, od toga 13 puta uzastopno u razdoblju od 1925. do 1937. godine te još jedan iz 1940.
1945 - 1991
Nakon stanke radi Drugog svjetskog rata, Jug nastavlja s uspjesima te osvaja Prvenstvo države 1949., 1950., 1951., ta nakon dugo posta, ovog puta na bazenu u Gružu koji je svečano otvoren 1961. godine, ponovo 1980., 1981., 1982., 1983. i 1985. godine, dok je u Kupu slavio 1981. i 1983. godine. Poseban trenutak u povijesti kluba dogodio se 1980. godine, kada je Jug osvojio svoj prvi naslov prvaka Europe, potvrdivši status jednog od najboljih europskih klubova. Taj uspjeh ostvarila je momčad u sastavu: Luko Vezilić, Đuro Savinović, Dubravko Staničić, Božo Vuletić, Veselin Đuho, Boško Lozica, Niko Matušić, Luko Vuletić, Goran Sukno, Ivica Dabrović, Antonio Milat i Gojko Vukašinović, pod vodstvom trenera Trifka Banđura i Blaga Barbierija.
Osim klupskih naslova, brojni Jugovi igrači osvajali su europska, svjetska i olimpijska odličja. Prvo olimpijsko odličje Jugaša je bilo srebrenog sjaja, a osvojili su ga Lovro Štakula i Vladimir Ivković Salko igrajući u prvom sastavu državne reprezentacije na 15-tim Olimpijskim igrama u Helsinkiju.
Jugaši Hrvoje Kačić i Matko Goszl su osvojili na Europskom prvenstvu 1950. godine u Beču brončano odličje. Na Olimpijadi u Melburnu 1956. godine Hrvoje Kačić i Vlado Ivković osvajaju srebro.
Pero Katušić i Hrvoje Kačić su Jugaši koji su u sastavu državne reprezentacije na Europskom prvenstvu u Budimpešti osvojili srebreno odličje, a Kačić je izabran u najbolju sedmorku prvenstva.
Frane Nonković i Davor Poković su 1962. godine kao članovi državne reprezentacije osvojili srebro na EP u Leipzigu. Luko Vezilić jedan je od najboljih svjetskih vratara svih vremena. On je na EP u Joenkoepingu osvojio srebro, a 1978. u Berlinu na SP osvojio i broncu, te bio proglašen najboljim vratarom svijeta.
U reprezentaciju koja će 1980. godine nastupiti na Olimpijskim igrama u Moskvi izbornik Tripun Cirković pozvao je Luka Vezilića i Boška Lozicu, dok je trener reprezentacije Milivoj Petković. Reprezentacija osvaja srebreno odličje.
Goran Sukno, Veselin Đuho i Božo Vuletić, tri jugova reprezentativca na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine postižu najveći uspjeh u povijesti dubrovačkog sporta na najvećoj svjetskoj športskoj priredbi osvojivši sa državnom reprezentacijom naslov Olimpijskog pobjednika.
Goran Sukno i Veselin Đuho igrajući u sastavu reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Španjolskoj osvajaju naslov svjetskih prvaka. Nakon pobjede u dramatičnom finalu kakvo se ne pamti na velikim međunarodnim natjecanjima nad Italijom pobjednički pokal prvi je podignuo Goran Sukno, kapetan reprezentacije.
Veselin Đuho, kapetan je državne reprezentacije koja je 1988. godine na Olimpijskim igrama u južnokorejskom Seulu obranila naslov olimpijskog pobjednika osvojivši zlatno odličje ispred SAD-a i SSSR-a. Nakon nastupa na Olimpijadi Đuho se oprostio od reprezentacije.
POD HRVATSKIM BARJAKOM
Prvi trofeji u Republici Hrvatskoj ostvareni su 1994. i 1996. najmjenjeni osvajaču Kupa, a od 2000. godine Vaterpolski klub Jug započinje novo zlatno razdoblje – iste godine osvaja Prvenstvo Hrvatske, Kup Hrvatske i LEN Eurokup, a već 2001. godine ponovno postaje prvak Hrvatske te osvaja naslov europskog prvaka, što će ponoviti 2006. i 2016. godine. U razdoblju 2002. do 2004., kao i 2006., 2007., 2008. i 2009. godine, Jug osvaja Kup Hrvatske, dok u razdoblju 2004.–2007. četiri puta zaredom osvaja Prvenstvo Hrvatske, a 2006. godine uz nacionalne trofeje dodaje i LEN Superkup te naslov pobjednika Lige prvaka.
Od 2009. do 2013. Jug dominira hrvatskim prvenstvom te osvaja i Jadransku ligu 2009. godine. Nakon kraće stanke, ponovno briljira – od 2015. do 2018. osvaja Kup Hrvatske, a od 2016. do 2018. tri godine zaredom uzima Prvenstvo Hrvatske, Kup Hrvatske, Jadransku ligu, dok slavne 2016. godine još osvaja LEN Superkup i Ligu prvaka.
U 2019. i 2020. ponovno osvaja Prvenstvo Hrvatske, a 2022. dodaje nacionalni naslov, Kup Hrvatske i po prvi put Hrvatski superkup. Slijede nove pobjede – 2023. osvaja Jadransku ligu i Kup Hrvatske, a 2024. potvrđuje dominaciju novim osvojenim Kupom Hrvatske, Hrvatskim superkupom i LEN Eurokupom, čime Vaterpolski klub Jug Adriatic osiguranje nastavlja bogatu tradiciju najtrofejnijeg vaterpolskog kluba u Hrvatskoj i jednog od najuspješnijih u Europi.
Jugaši su neizostavni članovi reprezentacije Hrvatske.
POD HRVATSKIM BARJAKOM
Prvi trofeji u Republici Hrvatskoj ostvareni su 1994. i 1996. najmjenjeni osvajaču Kupa, a od 2000. godine Vaterpolski klub Jug započinje novo zlatno razdoblje – iste godine osvaja Prvenstvo Hrvatske, Kup Hrvatske i LEN Eurokup, a već 2001. godine ponovno postaje prvak Hrvatske te osvaja naslov europskog prvaka, što će ponoviti 2006. i 2016. godine. U razdoblju 2002. do 2004., kao i 2006., 2007., 2008. i 2009. godine, Jug osvaja Kup Hrvatske, dok u razdoblju 2004.–2007. četiri puta zaredom osvaja Prvenstvo Hrvatske, a 2006. godine uz nacionalne trofeje dodaje i LEN Superkup te naslov pobjednika Lige prvaka.
Od 2009. do 2013. Jug dominira hrvatskim prvenstvom te osvaja i Jadransku ligu 2009. godine. Nakon kraće stanke, ponovno briljira – od 2015. do 2018. osvaja Kup Hrvatske, a od 2016. do 2018. tri godine zaredom uzima Prvenstvo Hrvatske, Kup Hrvatske, Jadransku ligu, dok slavne 2016. godine još osvaja LEN Superkup i Ligu prvaka.
U 2019. i 2020. ponovno osvaja Prvenstvo Hrvatske, a 2022. dodaje nacionalni naslov, Kup Hrvatske i po prvi put Hrvatski superkup. Slijede nove pobjede – 2023. osvaja Jadransku ligu i Kup Hrvatske, a 2024. potvrđuje dominaciju novim osvojenim Kupom Hrvatske, Hrvatskim superkupom i LEN Eurokupom, čime Vaterpolski klub Jug Adriatic osiguranje nastavlja bogatu tradiciju najtrofejnijeg vaterpolskog kluba u Hrvatskoj i jednog od najuspješnijih u Europi.
Jugaši su neizostavni članovi reprezentacije Hrvatske.
OLIMPIJSKE IGRE
1996., 2012., 2016., 2024.Atlanta 1996. – srebro
Ognjen Kržić i Maro Balić
London 2012. – zlato
Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Andro Bušlje, Sandro Sukno. Paulo Obradović, Frano Vićan i pomoćni trener Elvis Fatović
Rio 2016. – srebro
Luka Lončar, Maro Joković, Marko Macan, Xavi Garcia i Marko Bijač
Pariz 2024. – srebro
Rino Burić, Marko Žuvela i Toni Popadić
SVJETSKA PRVENSTVA
2007., 2011., 2013., 2015., 2017., 2019., 2024.Melbourne 2007. – zlato
Miho Bošković, Andro Bušlje, Maro Joković, Pavo Marković, Mile Smodlaka i Frano Vićan.
Shangai 2011. – bronca
Miho Bošković, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Nikša Dobud, Frano Karač, Maro Joković i Paulo Obradović
Barcelona 2013. – bronca
Maro Joković, Andro Bušlje, Nikša Dobud, Paulo Obradović i Marko Bijač
Kazan 2015. – srebro
Luka Lončar, Maro Joković, Marko Bijač i Paulo Obradović
Budimpešta 2017. – zlato
Marko Bijač, Marko Macan, Loren Fatović, Luka Lončar i Xavi Garcia
Gwangju 2019. – bronca
Maro Macan, Hrvoje Benić, Loren Fatović, Xavi Garcia i Luka Lončar
Doha 2024. – zlato
Marko Žuvela, Rino Burić, Franko Lazić i Filip Kržić
EUROPSKA PRVENSTVA
2003., 2008., 2010., 2018., 2022., 2024.Firenca 2009. – srebro
Ivo Ivaniš, Alen Bošković i Mile Smodlaka.
Kranj 2003. – srebro
Goran Volarević, Tihomil Vranješ, Mile Smodlaka i Elvis Fatović.
Zagreb 2010. – zlato
Miho Bošković, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Nikša Dobud, Maro Joković, Frano Karač i Paulo Obradović
Barcelona 2018. – bronca
Marko Macan, Loren Fatović, Luka Lončar i Xavi Garcia
Split 2022. – zlato
Loren Fatović, Marko Žuvela, Toni Popadić, Franko Lazić, Matias Biljaka i Filip Kržić
Dubrovnik – Zagreb 2024. – srebro
Marko Žuvela, Toni Popadić, Rino Burić i Filip Kržić

