U Zagrebu je u petak, 12. ožujka navečer, u dobi od 86 godina preminuo jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista, olimpijski pobjednik i član Kuće slavnih vodenih sportova, Ivo Trumbić.

Ivo Trumbić rođen je 2. travnja 1935. u Splitu, a u vaterpolu je prvih 15 godina proveo u Jadranu (1946. – 1961.). Njegov prelazak u Mladost ujedno je i početak jednog od najblistavijih razdoblja u povijesti tog kluba. Trumbić je nosio kapicu Mladosti od 1962. do 1970., te je u tom razdoblju osvojio čak tri uzastopna naslova prvaka Europe (1967., 1968. i 1969.). Manje je znano, da je još 1963. dok je igrao u klubu, upravo Ivo Trumbić oformio školu vaterpola Mladosti koja egzistira do današnjeg dana.

Ivo Trumbić je vaterpolsku igračku slavu stekao kao branič, makar je prvi trofej osvojio kao… vratar! Bilo je to 1952. još u Jadranu.

Kulminacija igračke karijere bile su mu Olimpijske igre u Ciudad de Mexicu 1968. na kojima je osvojio zlato. Na tim je Igrama proglašen i najboljim igračem cijelog vaterpolskog turnira. Ivo Trumbić je proglašen najboljim braničem na svijetu 1964. Za reprezentaciju bivše države je odigrao 159 utakmica u razdoblju od 1959. do 1969. Godine 1970. je prešao u Olympiacos s kojim je godinu dana kasnije osvojio naslov prvaka Grčke, što je za taj klub bio prvi trofej prvaka nakon 30 godina! Baš od tada i Ive Trumbića, sežu do danas snažne veze hrvatskih vaterpolista i trenera, te Olympiacosa.

Ivo Trumbić je silnu veličinu iskazao nakon igračke karijere u onoj drugoj karijeri, na klupi. Godine 1973. Nizozemci su ga zvali za izbornika, a Trumbić je samo tri ljeta kasnije, na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. osvojio brončanu medalju. Njihova ukupno druga nakon Igara u Londonu 1948. i do danas posljednja. Nizozemska mu to nikada nije zaboravila, pa je tako 2016. dobio posebno priznanje Nizozemskog kraljevskog saveza vodenih sportova.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća, bio je trener dubrovačkog Juga kojeg je odveo do dva naslova državnog prvaka (1981. i 1982.), te jednog Kupa (1981.), da bi šest godina kasnije talijanski grad Pescaru digao na noge. U jednoj je godini (1987.) osvojio četiri trofeja – dvostruku krunu u Italiji, Kup prvaka i europski Superkup. Ivo Trumbić je još vodio i reprezentaciju Grčke, tamošnjeg prvoligaša Patras, u Nizozemskoj momčad AZPC, a u Njemačkoj Rote Erde iz Hamma. Od 2001. do 2005. je bio tehnički direktor nizozemskog prvoligaša AZPC, da bi se potom vratio u Zagreb u kojem teško da je zaobilazio i jednu bitniju vaterpolsku utakmicu.

Ivi Trumbiću se odužila i domovina, budući da je dobitnik najvećeg sportskog priznanja kojeg dodjeljuje Republika Hrvatska, Državne nagrade Franjo Bučar za životno djelo, a koja mu je pripala u godini 2020.

Počivao u miru.

Izvor: hvs.hr